8e5f062e9750688c028aaa3058da9ec4 XL

21. veljače, Međunarodni dan materinskoga jezika

Materinski jezik je termin kojim označavamo prvi jezik koji dijete nauči u najranijoj dobi bez svjesnog učenja, najčešće od majke, stoga nosi takav naziv, a taj naziv u raznim verzijama postoji u skoro svakom jeziku svijeta. Prema zadnjim podacima, gotovo 43% od postojećih 6000 jezika je pod prijetnjom izumiranja u jeku globalizacije, te otprilike jedan jezik nestane svaka dva tjedna. Izumiranja jezika znače gubitak velikih dijelova kulturne i intelektualne baštine. Svjesna uloge materinskog jezika u razvoju komunikacijskih vještina i oblikovanju svijesti i kreativnosti, Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima (UNESCO) donijela je 1999. godine odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika. S ciljem promicanja jezične raznolikosti i višejezičnog obrazovanja UNESCO želi podsjetiti da jezici nisu samo vitalan dio civilizacijskog kulturnog naslijeđa, već i nezamjenjivi izraz ljudske kreativnosti i veličanstvene različitosti. Prema “Atlasu svjetskih jezika kojima prijeti nestanak” dominantni jezici poput engleskog, francuskog, španjolskog, ruskog i kineskog sve brže i više potiskuju manjinske jezike. Jezična raznolikost neodvojiva je od biološke raznolikosti, pa je gubitak samo jednog jezika gubitak za ukupni životni potencijal na zemlji, navodi UNESCO, ističući svoju presudnu ulogu u promicanju normativnih i provedbenih strategija i aktivnosti u očuvanju jezika. Nestanak bilo kojeg jezika predstavlja gubitak i osiromašenje...

Jezična baština Blata

jezicna bastina1

Primjeri blatskog govora

a ne ni / a ni ! - izgovoreno s naglaskom na ni znači jest, naravno: je li bilo dažja?, odgovor a ni! znači da je sustavno padala kiša! Slična dijaloška... Opširnije

jezicna bastina2

Stare Blatske popivkinje

Pučka književnost Blata 20. stoljeća - KUNPANJIJA: Kunpanjoli, ako niste znali čuvali su Blato od kusarih to je bilo u stara vrimena pjaškali su....  Opširnije

Čovjek i baština

"Ljudsko materijalno stvaralaštvo ne troši samo čovjek. Njegov "konkurent" je priroda i njezine sile protiv kojih mora ulagati dodatnu energiju kako bi zaštitio i sačuvao svoju stečevinu. Zato je odnos između čovjeka i baštine iznimno važan i osjetljiv.
Baština bez čovjeka vrlo brzo gubi svoje značenje, jer nije u njegovoj funkciji, a bez čovjekove intervencije teško ju je očuvati u duljem razdoblju. S druge strane, čovjekova nepromišljenost devastira baštinu i uništava njezinu općeljudsku vrijednost."

Ivan Lajić, Institut za migracije i narodnosti