BLATO I BLATSKA LUMBLIJA NA PREDSTAVLJANJU PROJEKTA "4 OTOKA / 4 MJESTA / 4 RECEPTA" I OTVARANJU VIRTUALNOG MUZEJA ISELJENIŠTVA DALMACIJE

3d10c9c21f6f61faeefd4aa27b190def L

U Splitu se u periodu od 7.-8. prosinca održavao dvodnevni program u organizaciji Hrvatske matice iseljenika - podružnice Split, Hrvatskog pomorskog muzeja Split i Visoke škole za sportski i turistički menadžment Aspira tokom kojeg je otvoren Virtualni muzej iseljeništva Dalmacije i predstavljen projekt "4 otoka/ 4 mjesta / 4 recepta" u kojem je otok Korčulu predstavljalo Blato i blatska lumblija.

U prvom dijelu programa predstavljena je poveznica između iseljeništva i gastronomije u Hrvatskom pomorskom muzeju. Poveznicu između blatskog iseljeništva, gastronomije i blatske lumblije imala je priliku prezentirati Ivana Sardelić / Blatski fižuli ustanova u kulturi / 7. prosinca u Hrvatskom pomorskom muzeju, a u drugom dijelu programa 8. prosinca održana je radionica na Visokoj školi za sportski i turistički menadžment Aspira u kojoj su predstavljeni tradicionalne recepture. Blato i blatsku lumbliju predstavila je Maja Šeparović / Turistička zajednica općine Blato /, dok je Katarina Baničević na radionici predstavila tradicionalnu izradu blatske lumblije. Radionice su snimljene i kao takve biti će postavljene na stranicama Virtualnog muzej iseljeništva Dalmacije.

Projekt naziva “4 otoka / 4 mjesta / 4 recepta” zamišljen je kao pokušaj spajanja četiri dalmatinska, izrazito iseljenička otoka, u jednu gastronomsku priču koja ima za cilj očuvanje baštine kako na prostorima Dalmacije , tako i u svim dijelovima svijeta gdje se nalaze potomci ljudi koji su otišli iz ovih prostora.
Predložena četiri otoka su bila Brač, Hvar, Vis i Korčula, mjesta Dol na Braču, Stari Grad na Hvaru, Vis na Visu i Blato na Korčuli. Ona četiri gastronomska unikata koja su ih u ovom projektu trebala spojiti su bračka hrapaćuša, starogrojski paprenjok, viška pogača i blatska lumblija. Navedene recepture imaju dugu tradiciju izrade u navedenim mjestima i dio su baštine mjesta iz koje su odlazili, a na navedenim područjima se rade stotinama godinama tako da je neosporno za zaključiti da su u svim doseljeničkim valovima bili pristuni u trenucima migracija.

Gastronomija i autohtoni, tradicionalni kolači dio su povijesti koji može povezati Dalmaciju, naše otoke i naše iseljeništvo. Iseljenike iz područja Dalmacije u većem broju slučajeva povezuje jedna tragična okolnost, a to je da su se u većini slučajeva iseljavali iz neimaštine i skoro pa da se može reći potrebe za preživljavanjem. U tim vremenima velike neimaštine kada su materijalna dobra bila nedostupna za ponijeti jedino što im je preostalo ponijeti u nepoznati daleki svijet bili su okusi, mirisi i uspomene na svoj rodni kraj. Pa je tako velik dio njih i ponio i uspomene na jela koji su ih vraćali u djetinstvo i u mjesta u kojima su odrasla.

Za samo Blato / Korčula / najdramatičnije iseljavanje bilo je 1925. godine kada su u periodu od pola godine iselile mnogobrojne blatske obitelji u potrazi za boljim životom koji mnogi od njih nisu imali priliku dočekati. Te 1925. godine veliki broj ljudi iz Blata iselio je u Brazil. Odlazeći nadali su se boljem životu i nadali se da neće zaboraviti mjesto iz kojeg su otišli. Među mnogobrojnim uspomenama i sjećanjima ponijeli su i sjećanje na blatsku lumbliju, njen okus i miris.

A zašto baš na nju? Blatska lumblija ima jednu posebnu simboliku koja je zasigurno bila prisutna i u svijesti ljudi koji su te davne 1925. godine odlazili. Blatska lumblija se u Blatu tradicionalo radila o blagdanu „Svih svetih“ / čije ime župa i nosi – župa Svih svetih / i radila se u spomen na one koje ne želimo zaboraviti koji su daleko od nas ili više nisu sa nama. I dan danas prisutna je ta simbolika blatske lumblije kao kolača nezaborava, kolača sjećanja. Prve generacije koje su odlazile iz Blata ponijele su uspomenu na taj kolač nezaborava koji ih je zasigurno podsjećao na rodni kraj i na sve one koje su tamo ostavili. Pa su nastojali i taj običaj zadržati u svom novom okruženju. Neizbježno je da se recept modificirao pod utjecajem kulture i gastronomije zemlje u kojoj su se nalazili, ali simbolika nezaborav i sjećanja ostala je prisutna i u trećoj generaciji koja još uvijek njeguje izradu ove tradicionalne slastice, ali prema receptu koji se s vremenom modificirao. U želji da se zadrži izvorna receptura, da se ne zaboravi ishoidšte tog gastronomskog unikata želja nam je uz pomoć modernih tehnologija približiti recepturu i postupak izrade svima onima koji su daleko od nas, a imaju preko svojih predaka poveznicu sa Blatom, preko sjećanja, fotografija, ali i same blatske lumblije. Činjenica da je opstala u iseljeničkim zajednicama skoro pa sto godina je podatak koji nas iznimno veseli, ali nam istovremeno daje i obavezu da ne dozvolimo vremenu koje neminovno prolazi da se zaboravi ona izvorna receptura i onaj tradicionalni način izrade.

Uz pomoć Hrvatske matice iseljenika i njihove podružnice u Splitu ova ideja je ralizirana u svojoj prvoj fazi prilikom otvaranja Virtualnog muzeja iseljeništva Dalmacije i snimanja izrade tradicionalnih kolača u Aspire drugog dana programa.

na vrh članka