Blatska lumblija

Jer blatska lumblija nije samo kolač, ona je cijela jedna priča koja govori o tradicionalnom načinu otočkog življenja, okružju i načinu života Blaćana,a uza se veže romantičnu ljubavnu priču..

Uz blagdan svih Svetih u Blatu se prenosi miris lumblija, starinskog kolača koji se u Blatu spravlja dulje od 200 godina. Legenda o njegovom nastanku seže još u doba Napoleonove vladavine na području Dalmacije, a legenda govori o ljubavi mlade Blajke i francuskog vojnika koji su se tada davno zaljubili i spletom okolnosti morali rastati. Na svom odlasku francuski vojnik, po zanimanju pekar, svojoj dragoj poklanja kolač koji je pripremio od svih sastojaka dostupnih u ranu jesen i na rastanku izgovara „n'oublie pas” (ne zaboravi me).Lumblija

U želji da održi sjećanje na svojeg voljenog ona je pokušavala napraviti isti kolač i sjećajući se njegovih riječi n'oublie pas kolač nazvala lumblija,jer ipak su one njoj zazvučale kao lumblija.

Vojnik je otišao, a mlada Blajka i njeno ime utopili su se u nebrojenim ljubavnim pričama, ali je kolač ostao kao spomen.

S obzirom koliku ulogu blatska lumblija ima u životu Blaćana i koje značenje i simboliku nosi govoreći o blatskoj lumbliji teško je samo govoriti o legendi. Ona je ipak samo jedan aspekt gledanja na taj fenomen koji je rasprostranjen u svakom dijelu svijeta gdje žive Blaćani jer ona je odavno prevazišla otočne okvire.

Spravlja se od posebnih sastojaka koji se počinju sakupljati i pripremati u ljeto. Sadrži bademe, orahe, suhice, naranču, limun i neizostavni sastojak varenik ( sirup od grožđanog mošta) koji kolaču daje posebnu notu. Sa svim prikupljenim sastojcima moglo se pristupiti izradi prema tradicionalnoj recepturi. A vrijeme kada su se u Blatu radile bilo je krajem listopada uoči blagdana Svih Svetih i Dušnog dana kada se prisjećamo svih onih koji više nisu s nama. I u tom kontekstu treba razmišljati o simbolici „nezaborava” koja je s vremenom pretočena i u legendu.Radimo je kao sjećanje na voljene osobe, one koje nisu više s nama i sve one koje ne želimo zaboraviti. Ali ne radi se samo u Blatu. Migracije, kao neizostavni dio života, nisu zaobišle ni Blato i Blaćane pa su tako i oni najvećim dijelom u prvoj polovici dvadesetog stoljeća napuštali svoje mjesto i otok. Otok su napuštali uslijed velike ekonomske krize, u vremenima velike neimaštine kada nisu mogli, a ni imali što puno uzeti sa sobom da ih podsjeća na mjesto odakle su potekli. Ali ipak mogli su ponijeti nešto vrjednije od tada nedostupnih materijalnih predmeta. Ponijeli su svoja sjećanja i svoje običaje, ponijeli su sjećanja na okuse i mirise svoga rodnoga zavičaja, ponijeli su sjećanje na specifični okus i miris blatske lumblije koju su nastavili raditi u svojem novom mjestu boravka kao način povezivanja sa svojim mjestom i taj običaj prenosili su s generacije na generaciju .

Svake godine u Blatu u želji da se očuvaju blatski običaji i tradicija, te u cilju promicanja i očuvanja blatske lumblije organizira se izložba, degustacija i proglašenje najboljih blatskih lumblija i varenika uz prezentaciju, ponudu i degustaciju autohtone otočke eno-gastro ponude.

na vrh članka